Znanstvene osnove terapije i aktivnosti pomoću konja

Hipoterapija kod djece s cerebralnom paralizom

Zbog tipičnih simptoma i komplikacija vezanih za cerebralnu paralizu, pacijenti kojima je ta patologija dijagnosticirana idealni su kandidati za hipoterapiju. Cerebralna paraliza je stanje u kojem je mozak u razvoju oštećen prije, tijekom ili malo poslije rođenja. Bolest je neprogresivna, neprenosiva i trajna, iako uz pomoć adekvatne terapije i aplicirane tehnologije,ovi pacijenti mogu voditi aktivan i u puno slučajeva autonomni život (17, 24). Mozak trpi oštećenje zbog smanjenog dotoka krvi ili kisika tijekom dužeg vremena. Postoje razni stupnjevi ovog stanja, svaki
s vlastitim simptomima, iako su svi slični, i ovdje će se raspravljati o svima zajedno. Uobičajeni oblici cerebralne paralize su spastični, atetični i ataktični (24).

Cerebralna paraliza je poremećaj pokreta i držanja. Ovisno o dijelu mozga koji je oštećen i o stupnju ispoljavanja tih oštećenja,pacijent može imati bilo koju kombinaciju ovih simptoma: mišićni spazam, mišićni poremećaj tonusa, nevoljni pokreti, nemogućnost izvođenja normalnih obrazaca hoda, poremećaj pokreta, napadaji, mentalna retardacija, poremećaj vida, sluha i govora, te abnormalni osjet i percepcija (17, 24).

Hipoterapija kod pojedincima s povećanim mišićnim tonusom

Pojedincima s povećanim mišićnim tonusom i sa spastičnošću će biti jako korisna hipoterapija na krupnom konju s laganim hodom. Jahanje omogućuje pacijentu dobro i dugotrajno istezanje dok su mu noge obavijene oko konja i kad se opusti, a lagani hod omogućuje da pacijent dožiivi normalni pokret ljuljanja usred kojega mora naučiti postići dobro držanje i ravnotežu (15). Uvođenje različitih motoričkih zadaća u tretmanu povećava mišićnu snagu kao i vještine koncentracije.

Hipoterapija kod pojedincinaca sa smanjenim mišićnim tonusom

Pacijente sa smanjenim mišićnim tonusom treba poticati da mijenjaju položaj tijekom jahanja.Vođenje konja u krugovima i u lukovima pomaže pacijentima da zategnu i opuste različite podražavajuće skupine mišića u naporu da zadrže ravnotežu, što je bolje nego da vode konja
po ravnoj crti i da se od njih traži da zategnu i opuste samo malu skupinu mišića a da istovremeno zadrže dobar položaj (13,15). Jahanje prirodno potiče pacijenta bilo koje dobi da istražuje i dodirne samog konja, što pridonosi dobivanju raznih osjetnih podražaja prema kojima se mora postaviti, te ih mora razumjeti da bi na njih odgovorio. Toplina životinje je također od velike koristi za pacijenta, potičući liječenje, a to je nešto što hladna, metalna sprava ne može pružiti (14).

Hipoterapija kod pojedinaca s oštećenim percepcijama

Autonomno kretanje kroz prostor uz pomoć konja također pruža pacijentu s oštećenim percepcijama vizualne i slušne podražaje (17). Vježbanje uz organiziranje i donošenje adekvatnih odgovora na podražaje također pomaže pacijentu da bude bolje pripremljen za sudjelovanje u svakodnevnim životnim aktivnostima.

Literatura:

13 Haehl, Victoria et al. “Influence of Hippotherapy on the Kinematics and Functional Performance of Two Children with Cerebral Palsy”. Pediatric Physical Therapy. 1999; 11: 89-101
14 McGibbon, Nancy et al. “Effect of an equine movement therapy on gait, energy expenditure, and motor function in children with spastic cerebral palsy: a pilot study”.
Developmental Medicine and Child Neurology. 1998; 40: 754-762
15 Bertoti, Dolores B. “Effect of Therapeutic Horseback Riding on Posture in Children with Cerebral Palsy”. Physical Therapy. Oct 1988; 68: 1505-1511
16 Equine Assisted Therapy Inc. http://members.xoom.com (18 June 2000)
17 Baker, Liz. “Cerebral Palsy and Therapeutic Riding”. NARHA Strides. Oct 1995; Vol 1, No.
19 Baker, Liz. “Riding with Spina Bifida”. NARHA Strides. July 1997; Vol 3, No. 3
24 Lundy-Ekman, Laurie. Neuroscience, Fundamentals for Rehabilitation. Philadelphia, Pa: